Često susrećemo ljude koji nisu sposobni provesti promjene u svom životu i ne razumiju kako sabotiraju svoje promjene. Obično je to zbog skrivenih otpora. Postoje tipični otpori koje prilično dosljedno ljudi imaju suočeni s neizbježnim promjenama : želja, iliuzija savršenstva, pospanost, nemir i sumnja. Moguće je biti istovremeno u kombinaciji tih otpora (dva ili tri odjednom) i moguće je da jedan lijek može olakšati i umanjiti više otpora. Prvi korak je svakako prepoznavanje i osvještavanje, a onda možete pristupiti tome da preoblikujete negativno ili neracionalno razmišljanje, tenziju ili emocionalnu preplavljenost koja nas drži u nepomičnosti ili neugodi.

Možda u ovoj listi tipičnih otpora proniknete koji je tipičan način na koji se sabotirate i kako ga ‘izliječiti’?

Otpor broj 1: Želja i glad

Gladni um čezne i lijepi se za drugo. Bolno nam treba ili ne možemo odustati od nečeg čemu je istekao rok trajanja ili nečeg što je zapravo prošlo. Našu trenutnu neugodu ili nesreću moglo bi otkloniti jedino da imamo nešto što smo imali i izgubili – posao, novac, uvjete, odnos, prepoznavanje – ili koje nikad nismo imala, i snažno želimo. Često se zalijepimo na neracionalnu misao da bi stvari ‘trebale već odavno biti nekakve kakve nisu’ ili sve omatamo ponavljajućom neugodnom emocijom – ljutnjom, tugom, razočaranjem… I patimo jer nemamo ono što mislimo da bismo trebali imati, ili kad dobijemo nešto, a ono nije baš onako kao smo mislili da je trebalo.

Glad se ne može i ne treba liječiti. Može se zavaravati lažnom nahranjenošću i poniziti samo-kritiziranjem, nezadovoljstvom i negiranjem želja. Racionalno i realno sagledavanje situacije upravo takvom kakva jest dobro je polazište. A onda i umirivanje pribiranje svojih kvaliteta i fokusa, strpljenje i upornost prema ostvarenju.

Dobra rečenica: “Situacija je takva kakva je. Ajmo vidjeti što se i kako može dalje…”

Otpor broj 2: Iluzija savršenstva

Ponekad se držimo iluzije savršenstva. Izazvat ćete si nepotrebnu patnju ukoliko osjećate da vam pripada pravo na trajno zadovoljstvo svim aspektima života. Razmišljanje da ste “već dosad morali” ostvariti nešto (posebno u usporedbi s drugima) i da život nije dobar ako stvari nisu 100% – često će vas dovesti u situaciju da budete ljuti, tužni, zbunjeni… pitat ćete se što je pošlo po zlu. Na to obično dodate malo ljubomore, zavisti i frustracije nečim što vas ‘jedino ometa’ u ostvarenju savršenog odnosa, financijskog uspjeha, pravog karijernog pomaka, sreće…

Život nije uvijek lagan i dobar, problemi su prirodna stvar, stvari su promjenjive. Morate dozvoliti da je možda upravo sada, upravo tako kako jest savršeno.I sigurno ste to već čuli – naučite uživati u sadašnjosti takva kakva jest. No kako se to čini? Počnite zdravije razmišljati:

Umjesto ‘Dosad sam već morao naučiti da me takve stvari ne smetaju’ shvatite: Možda je vaša uznemirenost i trema prava reakcija na nešto što vam je važno. Možda je ova snažna emocionalna stresna reakcija vaša najzdravija reakcija na nenormalnu situaciju u kojoj ste se našli. Možda ne biste trebali očekivati od sebe da umorni i ponekad izranjavni krećete u nove poduhvate. I svakako se prestanite ljutiti na sebe jer niste od prve u nečem uspjeli.

Otpor broj 3: Pospani um

Sporost, tromost, umor, apatija, ‘depresija’, lijenost, slabost, nepomičnost, stalna uspavanost i zamućenost. Nemate energije za pokrenuti se i doći, nemate energije za dati je u posao, ne vidite smisla i razloga da biste poduzeli neke korake.Ne možete ništa bez dovoljno kave ili stimulansa …

Vaš pospani um je obično rezultat fiziološkog stanja – vitalnost metabolizma, kretanje, splet hormona i neurotransmitora snažno oblikuje vašu razinu enegije. A njih pak oblikuju osnovne zdrave navike – količina sna, kvaliteta prehrane, količina vode koju pijete, alergije i intolerancije, količina stresa i napetosti u danu, stalna izloženost neugodnim situacijama – obično zanemarujemo početni znak – zamor ili umor – koji se može otkloniti duljom šetnjom, trčanjem, plivanjem i nakon toga malo produljenim snom.

U trenutku kada vam se najviše ne da, najpotrebnije je fizički se pokrenuti.
I lagana vježba mijenja biokemiju tijela, pročišćuje i razbistruje um.

Otpor broj 4: Stalni nemir

Na površini nemir izgleda kao pozitivno stanje. Stalno se krećemo i to spriječava stagnaciju. No različito je biti nemiran od biti inspiriran i potaknut na kretanje. Nemir znači nefokusiranost i raspršenost, uz stalni osjećaj tenzije. Stalni nemir znači puno neproduktivnih aktivnosti, puno zujanja i odgađanje velikih zadataka koje zahtijevaju fokus i mir – bavimo se stotinama sitnica ili smo samo u reagiranju i odgovaranju umjesto kreiranju stvari.

Uz malo snižavanje tenzije, povećanje prisutnosti i pribranosti, disciplinu i posvećenost jednoj stvari u jednom trenutku – kreira se u nama osjećaj opuštenosti i vremena za zahtjevne stvari. Treba vam stanje svijesti iz kojeg možete mirnije i fokusiranije raditi, umiriti raspršenost. Ono se postiže odmicanjem od nemirne rutine i relaksacijom (tehnike disanja  – bilo u formi laganog vježbanja ili šetnje, disanja, kontemplacije, meditacije- donose red u biokemiju, umiruju srčani ritam, potiču čiščenje tragova stresa u organizmu, potiču lučenje hormona koji doprinose osjećaju sigurnosti i ugode, umanjuju osjećaj nemira i umor koji tenzije kreiraju) Redovitom praksom relaksacije i otklanjanja tenzije stječe se i povećana kondicija za otklanjanje nevolje u budućim i stresnijim situacijam.

Otpor broj 5: Sumnja

Sumnju prate skepticizam, cinizam, zbunjenost i pesimizam. Cinizam i pesimizam su znakovi da se kreativni i konstruktivni i zdravi dio našeg uma negdje umorio. Iako izgledaju kao znak snage, zapravo su znak da pokušavamo nadvladati, prevladati, nadjačati ono s čim se ne možemo nositi.  U sebi imaju bazični neracionalni stav da, što god je pred nama, nema šanse da bude dobro.

Uvažavanje, znatiželja i povjerenje su znakovi zdravlja: izgledaju kao prihvaćanje i mirenje s realnošću kakva god bila, nalaženje izazova u njoj, znatiželja za nepoznato, i samopouzdanje i uvjerenje da imamo (mi i naši suputnici) snage za nošenje s problemima i nevoljama. Nitko ne voli gubitke i promjene koje zahtijevaju trud i suočavanje, no dok god tragate i nalazite širu sliku i smisao događaja u kontekstu reda (u svemiru), naći ćete i poticaj za suočavanje. Otvoreni um, uvjerenost ili nada u dobrotu, prisjećanj svojih snaga, sve to kreira bolje tlo i šansu iz koje se stvari mogu i rješavati i razvijati. Paradoks je da samo istinito suočavanje s realnošću – koliko god neugodna ili čak bolna i ugrožavajuća bila – daje šansu za promjenu na bolje.

Inspiracija za tekst – iz knjige Wise Mind Open Mind Ronalda Alexandera – o pronalaženju smisla i značenja u vremenima krize, gubitka i promjene.

Svako radno biće bavi se (ili bori) svojim kapacitetima za upravljanje vremenom, prioritizaciju, točno i temeljito planiranje, davanje pažnje i vremena pravim stvarima. Svi želimo biti učinkoviti. Nama organizacijskim psihologinjama (iz tima .točkepromjen) u poslu ljudi često postavljaju pitanja o tim temama:
‘Kako to da se neki ljudi ne mogu nikad pomaknuti?’
‘Zašto dozvoljavam da se moje vrijeme rasipa na ‘nepotrebne’ stvari?’
‘Kako da se priberem (iz neugode i povrijeđenosti) i fokusiram se na posao u tom trenutku?’
‘Na koji način da zadržim efikasnost kroz dan?’

Postoje laički i postoje stručni odgovori na ta pitanja i oni su zapravo različiti.
Laički ili onak uobičajeni pristup samima sebi u poslu zapravo podrazumijeva da radna osoba ima zdravlja, volje, pameti, kondicije, kapaciteta, fokusa, snage, pribranosti potrebne za posao. Stručno polazište je da ti osnovni mišići radnog stvorenja nisu i ne smiju biti podrazumijevani. Oni se mogu i trebaju razviti, njegovati i osnažiti kroz radna iskustva, i moraju crpiti snagu iz nekog osobnog bazena snage i usredotočenosti.  ‘Ispod haube’ radnog stvorenja se nalaze zdravi biološki i emocionalni, kognitivni i duhovni mehanizmi koji to omogućavaju.

Dosta svjež i temeljit pogled u te mehanizme kao i načine obnavljanja energije, –  i poziv na dosljedno upravljanje energijom umjesto radznim drugim kompetencijama – nudi knjiga: «The Power of Full Engagement» (Moć potpunog angažmana), autori Jim Loehr i Tony Schwartz

«Živimo u digitalnom dobu. Naš tempo je užurban, istrzan i nemilosrdan. Suočeni s poražavajućim opsegom posla, pokušavamo što je moguće više toga natrpati u jedan dan. Prikopčani samo na struju, ali ćemo pregorjeti. Upravljanje vremenom više nije izvedivo rješenje. Broj sati u danu je ograničen, ali količina i kvaliteta energije koja nam stoji na raspolaganju to nije. Ovaj temeljni uvid ima moć u potpunosti promijeniti način na koji živimo svoj život.»

Ključ za punu uključenost i produktivnost u životu leži u iskorištenosti četiri glavna izvora energije – tjelesnog, emocionalnog, mentalnog i duhovnog, i to na krajnje predan i skladan način kako bismo bili efikasniji i obavljali stvari s više zadovoljstva.   Podsjetimo se da je energija unutar nas, a vrijeme izvan nas. Prema tome ima smisla da se fokusiramo na upravljanje energijom s obzirom da do nje imamo direktan prisup. Upravo ta multidimenzionalna energija u svom najuravnoteženijem i najangažiranijem obliku je ono što nas čini potpuno živim, sretnim i zadovoljnim. Razlike u težištu upravljanja vremenom i upravljanja energijom možemo ovako izraziti:

Prisjetimo li se da je energija sposobnost rada i djelovanja, kako možemo maksimalno povećati učinak i uživanje u životu? Odgovor leži u obnavljanju četiri ključna izvora energije. Obnova energije je najvažnija ideja koju trebamo provesti u praksi. Upravljanje energijom nije toliko vezano za izdržljivost, koliko za omogućavanje kratkih predaha za odmor i oporavk od svega. To je moguće lako predočiti ako život vidimo kao seriju sprinteva, a ne kao maraton.   Kako možemo tu ideju provesti u praksi? Tako da uvedemo dnevne rituale ili aktivnosti u pravom opsegu kojima ćemo svakodnevno pronaći kratke predahe za odmor, opuštanje, zabavu i igru, emocionalno povezivanje, mentalno opuštanje i duhovno usklađivanje.

1. Tjelesna energija – ovaj cilj možemo postići:

• Kvalitetom i kvantitetom sna
• Odgovarajućom prehranom koja uravnotežuje razinu šećera u krvi tijekom cijelog dana. Nije moguće biti produktivan i dobro izvršavati zadatke s niskom razinom šećera u krvi. Nemoguće je uopće razmišljati s niskom razinom šećera u krvi jer od toga nam doslovce mozak ne radi. Odgovarajućom prehranom kontroliramo prenaglo otpuštanje i povlačenje inzulina u krvi odabirući žive, sježe namirnice bogate enzimima koje su najbolje gorivo za naše tijelo, za naš motor.
• Pravilna tjelovježba što ne znači pretjerane kardiovaskularne vježbe. Zapravo je puno veća dobrobit od intenzivnog kraćeg vježbanja, a i lakše je izvedivo.
• Kratki predasi usred jurenja naokolo, usred obavljanja beskrajnih kućanskih poslova ili zadataka na poslu su daleko produktivniji. Razmišljajte o sebi kao o «poslovnom sportašu» – trčite sprint pa se odmorite, umjesto da radite cijeli dan bez redovnog odmora i oporavka. Kratki odmori mogu biti u rasponu od 1-5 minuta, bitno je jedino da u potpunosti prekinete posao.

2. Emocionalna energija – emocionalno povezivanje

Da bismo mogli djelovati na najbolji mogući način, trebamo doprijeti do naših pozitivnih emocija koje nas podižu, kao što su užitak, pustolovina, dobra prilika, izazov i inspiracija. Ključno je cijeniti druge i osjećati da i drugi nas cijene. Kada se previše zadržavamo na negativnim emocijama kao što su neprijateljstvo, ozlojađenost ili zabrinutost, kvaliteta energije nam je bitno umanjena. S vremenom će nas funkcioniranje na negativnoj energiji na poslu ili u bilo kojem drugom području našeg života dovesti do velikog odljeva energije koje može dovesti do kroničnog umora, čak može izazvati bolest poznatu kao sindrom kroničnog umora. To je stoga što emocije proizašle iz straha, lišenosti ili emocije koje na bilo koji način ugrožavaju naš opstanak uzrokuju izrazito poguban efekt jer potiču naše adrenalinske žlijezde da otpuštaju hormon stresa kortizol. Kortizol je poželjan u malim količinama, ali kada predugo kola krvotokom, izjeda mišiće i ostavlja tragove oštećenja.

3. Mentalna energija (mentalna usredotočenost)

Svako utišavanje uma i njegovog konstantnog brbljanja, kao što je meditacija ili aktivnosti koje se koncentriraju na dah kao što je Chi Kung (Qi Gong) omogućavaju obnavljanje naše mentalne energije. To nas čini daleko inteligentnijima i produktivnijima na duge staze. Kako bismo najbolje funkcionirali, potrebno je da držimo koncentraciju i da smo fleksibilni u razmišljanju, da smo usredotočeni i realno optimistični. Redovitim prakticiranjem kreativne vizualizacije poboljšava se mentalni tok energije. Mentani kapacitet proizlazi iz potrošnje i obnove energije što konkretno znači da trošenjem previše vremena na pretjerano razmišljanje, analiziranje i preveliku usredotočenost na praktične rezultate ćemo onemogućiti naše kreativne mogućnosti i nove načine doživljavanja. Ako nam takav pristup prijeđe u naviku, to može dovesti do dosade, što je vrlo destruktivan ishod.

4. Duhovna energija (Pronaći svoj put)

Nije dovoljno poznavati svoju dušu ili svrhu svog života, to se ostvaruje malim koracima i usklađenošću našeg života, a to je ujedno ključno za održavanje cjelokupne ravnoteže. Zašto? Ljudi uglavnom ne shvaćaju da premda je tjelesna energija temeljni oblik energije, najznačajnija je ipak duhovna. Ako smo u skladu s našom duhovnom energijom, ona će direktno teći i nadopunjavati ostala tri povezana izvora energije, tjelesni, mentalni i emocionalni.   Duhovna energija usklađuje naše djelovanje, motivaciju i ambicije, zbog čega se na koncu osjećamo puni života, angažirani, povezani i sposobni jasno procijeniti naš sljedeći korak. Na ovoj razini mi smo sposobni doprijeti do naših urođenih talenata i sposobnosti i njima se koristiti, tako da posjedujemo izvor «energije na pipu». Duhovna energija je najmoćniji izvor motivacije, ustrajanosti i usmjerenja, stoga ima smisla da je svakodnevno koristimo.

Usklađenost

U životu nije najvažnije stjecati stvari i živjeti od jednog iskustva do drugog, već biti posve uključen i uživati u onome što radimo u svakom trenutku, a ključ za veću uključenost u sve aspekte života leži u usklađenosti naša četiri izvora energije, tjelesne, emocionalne, mentalne i duhovne s naizmjeničnim obnavljanje energije.   Baš kao što i priroda ima svoje prirodne impulse i ritmove  –  plima i oseka, mjesečeve mijene, godišnja doba, izlazak i zalazak Sunca – tako i mi doživljavamo valna kretanja od aktivnosti do odmora.   Naše disanje, moždani valovi, tjelesna temperatura, otkucaji srca, razine hormona i krvni tlak, svi oni imaju zdravi i «nezdravi» obrazac. Dnevni odmor i obnova energije su ključni u usklađivanju naša četiri izvora energije. Više energije nam omogućava da činimo više i da više uživamo u životu. Kad bismo mogli postići sklad između tijela napunjenog energijom, emocionalne povezanosti, mentalne usredotočenosti i duhovne usklađenosti, daleko bismo odmakli na putu ka zdravlju i sreći.

Uljudnost, pristojnost i civilizirano ponašanje imaju jasnu vrijednost u poslu, jednako kao što nepristojnost, grubost i necivilizirano ponašanje koštaju organizacije.

Svi smo se našli u situaciji da nam kolege ili poslovni sugovornici multitaskaju na smartfonu ili računalu dok pokušavamo na sastanku o čemu ozbiljno razgovarati, ili da netko okreće očima dok vi izgovarate svoje mišljenje… I to su tek male grubosti koje se radnom biću mogu dogoditi dok je na poslu. Osjećamo se tada neuvaženi, nepoštivani, uznemireni… i čini se da je to postalo toliko uobičajeno da se čak i ne osjećamo da bismo svojom reakcijom ili molbom mogli promijeniti taj ‘standard ponašanja’.

Širok je raspon toga što se smatra pristojnim ili ne na radnom mjestu – to ovisi i o generacijskim standardima, i o kulturi organizacije (i zemlje) – negdje se već oslovljavanje osobnim imenom smatra prekršajem, kašnjenje na sastanak se gleda se neodobravanjem, i iznimno je važno da ljudi budu odmjereni i ljubazni u razgovoru – na drugim mjestima ‘akademska četvrt’ uvriježena je za početke sastanaka … ljudima (oposebno mlađima) može biti neugodno kada ih oslovite s Vi ili im se netko obrati titulom i prezimenom … na nekim mjestima je psovanje uvriježeni timski sport i način ventiliranja (što ne znači da svima odgovara i da su svi pristali na njega)

Upotreba tehnologije je mnogima produljila radno vrijeme i učinila mogućim da osoba ‘radi’ pišući mailove i koristeći radne aplikacije bio kad – no zapravo se smatra nepristojnim (i čak provokativnim) slati radne zadatke noću. Smatra se prekršajem u komunikaciji kada tijekom sastanka tweetate, mailate ili koordinirate nešto na Viberu – oprostivo je ako najavite da ćete to činiti i iz kojeg razloga. Osobito se to teško prima kada to radi vama nadređena osoba – obično nemate puno vremena s njima, a često to vrijeme bude razdijeljeno u njihovih nekoliko komunikacijskih tokova.

Često pričamo o dobrom odgoju li o njegovom nedostatku, o tome da su ljudi prepoterećeni, pa ‘pucaju po šavovima’ i suradnicima, a neki si jednostavno ne uzmu dovoljno vremena za osnovnu, uljudnu komunikaciju. U nekim organizacijama u kojima je kompetitivnost izražena osobina, čak se smatra snagom kada je netko grub, rigidan, verbalno agresivan – na istim mjestima ljubaznost ili uvažavanje drugih precipira se kao slabost ili gubitak vremena (inače potrebnog za postizanje rezultata). Što ne znači da na tim istim mjestima nepristojnost i grubost ne koštaju organizaciju.

Istraživanja

Istraživači u raznim poslovnim kulturama pokazali su da neljubaznost i grubost u komunikaciji na poslu doživljava gotovo 50% zaposlenih , čak i u uređenim, ‘finim’, kvalitetnim organizacijama.

Ono što se često zaboravlja je da necivilizirano, drčno, grubo ponašanje vodi u vrlo konkretne gubitke za posao (Porath i Erez 2011):

• Između 1998. i 2005. udjel zaposlenika koji su prijavili da su doživjeli nepristojnost jednom ili više puta na tjedan udvostručio se s gotovo 25% na gotovo 50%.
• 25% zaposlenika prijavilo je da doživi nepristojnost barem jednom dnevno.
• većina žrtava neljubaznosti i nepoštivanja izgubi vrijeme i usredotočenost jer jer brine i razmišlja o prekršajima koje su proživjeli
• ‘procesiranje’ takvog događaja toliko zaokuplja osobu da joj smanjuje pažnju i kapacitet pamćenja
• Važni uvid je da je takva reakcija na nepristojnost i grubost u komunikaciji čak i kada je to uvriježeno ponašanje u organizaciji (čini se da se ljudi ne mogu naviknuti, odnosno steći imunitet na komunikacijske nevolje)
• većina ljudi (78%) dožive uzastopne prekršaje izbjegavaju sastanke, manje rade, osjećaju se manje lojalni poslodavcu (koji ih ne štiti)
• gotovo polovica svjesno ili nesvjesno smanjuje svoj angažman i trud oko zadataka na poslu.
• Pokazalo se da ljudi manje efikasno rade i ako su svjedočili neljubaznosti i verbalnoj agresiji na poslu koja nije bila njima usmjerena.
• Izloženost nepristojnosti umanjuje temeljne vještine: rješavanje problema, fleksibilnost u razmišljanju, kreativnost i voljnost da se pomogne drugima. Izloženost grubosti također povećava sklonost agresivnim i nasilnim mislima i djelima.
• Nepristojnost je zarazna – čini nas manje spremnima za pomoć, čak i onima koji nisu bili uključeni u incident, isto tako čini nas grubljima i agresivnijima nego što bi inače bili.

Nije teško zamisliti kakve posljedice na rad, odnose s klijentima i partnerima, i internu kvalitetu usluge imaju onda:

• oslabljen angažman i smanjen fokus na posao
• gubitak vremena i preplavljenost posljedicama toksičnih ponašanja
• manja fleksibilnost i sposobnost rješavanja problema
• manje “građanskog” ponašanja što je voljnost da se pomogne
• manje kreativnosti
• izbjegavanje kontakta s izvjesnim ljudima (koji možda imaju potrebne informacije)
• povećana sklonost agresivnim riječima ili čak djelima

Istraživanje na sveučilištu Michigan pokazalo je i snagu uljudnog, konstruktivnost i čestitog ponašanja – što su mu ljudi više izloženi – čestitom ponašanju drugih ljudi, kao što su susretljivost, opraštanje, velikodušnost, hrabrost, iskrenost ili podrška, pa čak i ako samo tome svjedoče, veća je vjerojatnost da će se i sami tako ponašati. Takvo ponašanje utječe i na to da se ljudi općenito bolje osjećaju što je jako vezano uz fleksibilno i složeno razmišljanje, kreativnost, dobar timski rad itd.

Što možete učiniti da se neuljudno ponašanje umanji u vašoj organizaciji?

 (izvor: Sarah Lewis, Appreciating change)

1. Stvorite kulturu uljuđenosti i pristojnosti, i to počevši od vrha.

2. Ophođenje rukovoditelja je sastavni dio njihove uloge i dio posla u kojem moraju postići rezultate.

3. Smanjite ljudima razinu stresa, ljudi koji su pod stresom će prije “ispaliti” na druge.

4. Sastavite pravila ponašanja u kojim jasno piše da se prema drugim ljudima treba pristojno ponašati i da se ljudi imaju pravo žaliti.

5. Uzmite ozbiljno prigovore i pritužbe o maltretiranju i zastrašivanju.

6. Pomognite onima koji lako planu – moraju razviti načine da umanje posljedice svojih ispada – posebno sposobnost da se ponizno ispričaju i zamole za oprost nakon nekontroliranog ispada.

7. Podučite rukovoditelje da budu svjesni svoje uloge i ozbiljnosti šefovske pozicije: moć je privilegija u radu s ljudima, a ne šiba kojom će netko lupati po ljudima ispod sebe.

8. Čuvajte se onih koji su puni poštovanja prema ljudima iznad sebe, a zli prema onima ispod.

9. Naglasite da se sporna pitanja mogu rješavati bez pribjegavanja vikanju ili omalovažavanju i demonstrirajte to vlastitim primjerom.

10. Pazite na skrivene troškove “jako sposobnog” rukovoditelja koji je na glasu kao agresivan i grub prema svom osoblju, troškovi sredstava bi na koncu mogli biti veći od koristi ostvarenja cilja.

Izvori:

Lewis S (2011) Positive Psychology at Work. Wiley

How rudeness takes it toll. Porath and Erez (2011); The Psychologist Vol 24, No 7

Poticaj na čitanje:

Pozitivna psihologija na poslu Majda Rijavec i Dubravka Miljković; IEP Zagreb

Toxic Emotions at Work Peter J. Frost; Harvard Business Review Press (2007)

Appreciative Leadership Diane Whitney Kaplan, McGraw-Hill Education (2010)

OMOGUĆITI OSJEĆAJ KONTINUITETA
Gervase R. Bushe and Robert J. Marshak

Transformacijska promjena zahtjeva spremnost prepuštanju, a tome će pomoći ako ljudi znaju gdje će ih to prepuštanje odvesti. Moderatorica potpomaže nastanku čvrste i pouzdane posude ako je njoj jasno gdje se ona i grupa nalaze u širem procesu na kojem rade. Jesu li na početku, u sredini ili na kraju? Vidi li ona kako će se proces s vremenom odvijati i ključne točke na tom putu? Naglašava li ona socijalne interakcije na način da je svima jasno gdje je početak, a gdje kraj? Tka li ona priču koristeći doživljaje grupe na način da ljudima daje osjećaj kontinuiteta, ono što se stručno kaže “daje smisao”, tako da ljudi imaju osjećaj da znaju odakle su krenuli i kamo idu, povezujući ono što se dogodilo prije s onim što se sada događa i što će se iduće dogoditi? Kada moderator to čini, to znači da dobro vrši funkciju posude. Alternativa je osjećaj kaosa ili konfliktnih objašnjenja koje stvaraju rupe u posudi i time otežavaju “kuhanje”. Bez osjećaja kontinuiteta, ljudi postaju apatični ili cinični ili uznemireni, a energija se rasipa.

https://hbr.org/1977/09/double-loop-learning-in-organizations

Svi bismo mi voljeli biti snažni. Bilo da se radi o tjelesnoj, emocionalnoj ili intelektualnoj snazi, većina nas voljela bi poboljšati se u nekom od tih područja Seth Godin napravio je kratki prikaz načina na koje možemo demonstrirati tu snagu u svakodnevnom životu.

1. Ispričajte se

Ako vam prijeđe u naviku da tražite svoje greške i radite na njihovom ispravljanju, ljudi će vas doživljavati ne samo kao snažnu osobu, već i kao velikog čovjeka.

“Jednom sam živio s osobom koja se stalno u vezi svega ispričavala. U početku me to smetalo, međutim, s vremenom sam shvatio da mi je lako razgovarati s njom o stvarima koje me u vezi nje smetaju. Znao sam da će se ona ispričati i sve što se od mene traži je spremnost da joj oprostim i da se i sam ispričam u slučaju da sam rekao ili učinio nešto što joj smeta.To u početku zaista može biti jako teško. Ispričati se nije lako ne samo zato što moraš priznati vlastitu grešku, već i zato što se izlažeš riziku da tvoja isprika ne bude prihvaćena.”

2. Popustite drugima

Prepustiti drugima kormilo daje vam slobodu da pružite potrebnu pomoć i podršku još talentiranijim ljudima koji će cijeniti vašu snagu i smatrati vas zaslužnim za ostvarenje svojih ideja.

Popustljivost se kosi gotovo sa svim ‘stručnim’ mišljenjima o tome kako bi se osoba trebala ponašati, poebno u onima koji se propagiraju na internetu. Poruke koje dobivate su – prekidajte, upadajte u riječ, čvrsto zauzmite svoju poziciju i prisilite druge da prihvate vaš stav. Za popuštanje drugima i polako otkrivanje vlastite vrijednosti potrebna je ne samo snaga, već i uvjerenje da ono što možete ponuditi drugima je dugoročno korisno.

3. Izbjegavajte prečica

Činjenica da vam dobro ide ne bi vas smjela ometati u obavljanju stvari. Dok se trudite to postići, pazite da ne padnete u iskušenje da krenete prečicom.

Prije nekoliko godina sreli smo se s vlasnikom tek otvorenog restorana i savjetovali mu da bi trebao štediti na stvarima koje gosti ionako neće primjetiti. To je bio užasan savjet. Zapravo je trebao više raditi na tome da ljudi primjete sve te nevjerojatne stvari koje su se u tom restoranu radile, a koje bez malo pomoći možda uopće ne bi primjetili. Potrebna je prava snaga da se izbjegnu prečice jer odabir dužega puta često zahtjeva više razgovora s klijentima, više isprika i manje vremena za stvari kojima biste se radije bavili. Ali isplati se, zaista se isplati!

4. Recite istinu

Govoreći istinu od samog početka lakše ćete izbjeći situacije u kojima bi reći istinu moglo značiti kraj nečega veličanstvenog.

Mogli bismo danima pričati o strateškom izbjegavanju, zataškavanju, zaobilaženju i milijardu drugih načina da pretvorimo laž u nešto prihvatljivo. Ali bolje ne. Bolje da se zapitamo može li se živjeti pošteno bez da govorimo istinu. «Reći istinu» često zvuči kao da je to stvar trenutka. Istina je nešto što ste izlanuli. Zasigurno, za to je potrebna snaga. Živeći pošteno uzdižemo se na jedan potpuno novi nivo zadivljujuće ljepote.

5. Budite ljubazni

Ljubaznost prema strancima u prolazu, kao odgovor na neljubaznost ili samo zato što smo u prilici biti ljubazni – to je tip ljubaznosti koja mijenja svijet.

Nasumična djela ljubaznosti su odličan način pokazivanja ljubaznosti u vašem svakidašnjem životu. Ali kako život postaje sve užurbaniji i kako zaboravljamo na male stvari, može se dogoditi da prvo izgubimo ljubaznost. Kako bi bilo da uvrstite ljubaznost u vaš dnevni raspored? Kako bi bilo da vodite bilješke o tome koliko puta ste uputili ljubaznu riječ kolegi ili pomogli a da niste bili zamoljeni? U ovom slučaju pretvaranje dok ne postane stvarno može dati samo pozitivne rezultate. Započnite odmah!

6. Dobrovoljno izvucite kraći kraj

Kada se javite za neželjeni projekt ili dobrovoljno prihvatite teški zadatak, pokazat ćete da ste dovoljno jaki da mirno prebrodite sve teškoće.

Dobrovoljnim javljanjem da preuzmete neki rutinski posao za kojeg ste dovoljno visoko pozicionirani da ga bez problema možete odbiti, pokazuje svima s kojima radite koliko ste snažni i voljni raditi. Spremnost da se preuzme odgovornost za grupnu pogrešku i da se bude onaj koji će pronaći riješenje ponovo pokazuje vašu stvarnu snagu. Naravno, to nije lako. Ali ne brinite! Na koncu ćete zaboraviti koliko vam je bilo teško. Vjerojatno se uopće ne sjećate što ste doručkovali prošlog utorka? Eto vidite – zaboravni ste!

7. Podijelite priznanje i javno se zahvalite

Podijeliti priznanje i javno se zahvaliti drugima na njihovom doprinosu. ako ljudi često vide to kao nešto što doprinosi dobroj slici o vama, radi se o osobnom integritetu – znati pokazati uvažavanje i zahvalnost za uključenost drugih.

Svi poznajemo osjećaj, tu unutrašnju mjeru – ozlojađenost kada netko preuzme zasluge za naš doprinos ili ne uvidi naš rad, i radost i osjećaj uvažavanja kada dijelimo uspjeh, jer uisitnu, nitko ne radi sam, niti smo izdvojeni od znanja i iskustva koje prethodi onom što kreiramo.

Pogledajte u listu i promislite, pokušajte vidjeti kako biste koristeći ove natuknice mogli izgraditi svoju pravu snagu?

(inspiracija Seth Godin)

Uvijek govorimo o tome da se puno toga krije ispod površine. Emocije, stavovi, vrijednosti, uvjerenja, mitovi, pretpostavke, duhovnost. Jer je nevidljivo, ljudima to zna izgledati mračno, zbunjujuće, nedostižno. Poneki zaziru, poneki se plaše toga da zakorače prema unutarnjem razumijevanju i osvještavanju. Fotograf Alex Cornell svjedočio je okretanju ogromne sante leda na Antartici i pružio nam priliku za metaforu – ispod površine nisu mrak i misterija, već struktura i ljepota, oblikovane prirodnim zakonima – ispodpovršinska bistrina.

Jeste li nedavno bili zadovoljni, prestrašeni, zabrinuti, uzbuđeni, ljuti ili začuđeni? Osjećate li ponekad tjeskobu pred nečim novim ili nepoznatim? Ti su osjećaji emocionalne dimenzije zdravlja. Emocionalno zdravi ljudi reagiraju vrlo širokom paletom osjećaja na iskustva i događaje koji čine njihov život. Psihičko blagostanje ima šire značenje od emocionalnog blagostanja. Psihički zdrava osoba ne samo da ima normalan spektar osjećaja, već i jasno shvaća realnost i svoje mjesto u svijetu.

Psihički zdrave osobe

• su zadovoljne sobom
• doživljavaju pun opseg ljudskih osjećaja
• nisu preplavljene vlastitim emocijama ( bilo „pozitivnim“ ili “ negativnim“)
• prihvaćaju razočaranja u životu
• prihvaćaju druge
• lako primaju i daju ljubav
• brinu za druge kad je to primjereno
• postavljaju kratkoročne i dugoročne ciljeve
• funkcioniraju samostalno kad je potrebno
• općenito vjeruju drugima

Rad s glinom.

Učitelj keramike je pozvao svoje učenike: ‘Svatko tko bude oblikovao savršenu posudu dobit će odličnu ocjenu. Isto tako svatko tko bude oblikovao posuda koje zajedno teže više od 50 kila, izmjereno nakon pečenja, također će dobiti odličnu ocjenu.’

Znači imali su izbor rada na kvaliteti ili na kvantiteti.

Kroz učenje su oni koji su se odlučili za kvalitetu razgovarali o estetici i tehnikama, no nisu puno radili. Grupa koja se odlučila za količinu tiho je sjedila za kotačima i izrađivala posudu za posudom. Nisu puno razgovarali jer su ovi koji se bave kvalitetom bili prilično napuhani.

Konačno je došlo vrijeme ocjenjivanja. Na jednoj strani sobe su bili ‘učenici kroz kvalitetu’ i oni su stajali svaki pored svoje jedne posude. Na drugoj strani su bili ‘učenici kroz količinu’ i stajali pored svojih stotine posuda.

Čije su bile najbolje?Iako su posude ‘učenika kvalitete’ bile prilično dobre, ‘učenici kroz količinu’ imali su puno nesavršenih posuda, ali i najbolje posude.

Pri učenju vještina često se ne radi o tome zna li glava što činiti već je proces učenja u tome da to znanje naučimo primjeniti kroz iskustvo.

***

Svaka vještina, da bi uistinu mogla biti naučena, mora se uvježbati – uključuje i mentalne vještine – komunikacija, osobni stavovi, građenje odnosa.

Za one koji žele zaviriti u biokemijsku bazu i ono što znanost danas razumije o stresu slijedi izvadak iz knjige Chaos to Coherence Childre/Cryer

“Istraživanja emocionalne inteligencije su pokazala da su najuspješniji ljudi u životu oni koji su naučili upravljati svojom emocionalnom reaktivnošću, neutralizirajući ili transformirajući negativne emocije i tijekom tog procesa dobivali novo bogatstvo iskustava. Emocionalnu se inteligenciju može učiti i naučiti. Ljudsko je srce ključ za to.”

Psihologija stresa

Kada doživljavamo ili očekujemo prijetnju bilo koje vrste, bez obzira koliko je ona mala, potičemo svoj živčani sistem, odnosno granu našeg autonomnog živčanog sistema koja se zove simapatički živčani sustav. Unutarnje emocionalno previranje uz koje često ide reakcija „borba ili bijeg“ (fight or flight) je ono što nazivamo stresom. Stanje uzbuđenja rezultira proizvodnjom kemikalija poput adrenalina. Suprotno tome, kad se opuštamo, druge će nam kemikalije poput acetilklorina pomoći pri opuštanju naših sistema, a proizvodi ih u većim količinama parasimpatički živčani sustav. To se naziva „odgovor relaksacije“. Postoje značajni dokazi koji ukazuju da pretjerana dominacija simpatičkih poticaja može rezultirati hipertenzijom, a nesklad između ove dvije grane predstavlja podlogu mnogih kroničnih bolesti.

Emocionalni temelj

Uz autonomni živčani sustav postoji i dodatni temelj ljudskog iskustva koja značajno utječe na naš odgovor na prijetnju: emocionalna ili hormonalna osovina. Ukoliko su prisutne negativne emocije poput straha, ljutnje, brige ili uznemirenosti, tijelo proizvodi više kortizola. Ukoliko navedene „negativne“ emocije ostaju prisutne, nivoi kortizola mogu rasti do točke kada mogu negativno utjecati na zdravlje, produktivnost, imunitet i obrasce spavanja. Snažan utjecaj povišenih nivoa kortizola su često popraćeni istovremenim povećanjem nivoa adrenalina. Ove kemijske promjene ne samo da prouzrokuju dugoročnu štetu za organizam, nego i ubrzavaju proces starenja. Suprotno tome, kada se nalazimo u pozitivnom emocionalnom stanju, povećana je proizvodnja hormona poput DHEA (dehidroepiandrosteron), osjećamo se dobro i uspješno, smjelo i otporno. Većina tradicionalnih tehnika upravljanja stresom se fokusira na relaksaciju i teži postizanju snižavanja nivoa uzbuđenosti. I dok je vrlo važno da je osoba u stanju opustiti se, učinci opuštanja su često vrlo kratkoročni. Zbog toga relaksacija predstavlja samo dio odgovora, jer uzbuđenje malog razmjera i stanje opuštenosti  mogu postati štetnima ukoliko su povezani sa „negativnom emocijom poput dosade, apatije, zaziranja  ili povlačenja u sebe. Drugim riječima, relaksacija nije odgovor ukoliko je nestala strast.

Emocionalna alkemija

Pozitivna transformacija unutarnjeg emocionalnog stanja ima značajan utjecaj na hormonalnu ravnotežu povećanjem proizvodnje DHEA i smanjenjem nivoa kortizola. DHEA je esencijalni hormon poznat kao hormon vitalnosti zbog svojih svojstava koji utječu na usporavanje starenja. Ukoliko je naše emocionalno stanje pozitivnije i koherentnije, čak i složeni nas vanjski faktori ne destabiliziraju i možemo višekratno prelaziti s osjećaja uzbuđenja na osjećaj zadovoljstva. Na generaciju „odgovora na stres“ s povišenim nivoima adrenalina i kortizola se ne treba gledati negativno. Oni mogu biti u potpunosti zdravi tako dugo dok kemijska aktivacija istih ne postane dugotrajna i kronična. Slično tome, „stresne situacije“ se ne trebaju smatrati negativnima već pozivom na buđenje, prilikom za promjenu brzine i pronalaženje produktivnijih perspektiva i rješenja. Kaos nije problem; ono što je bitno je to koliko vremena je potrebo da se pronađe smirenje.

Percepcijska petlja

Presudni je faktor taj da imamo kontrolu nad cijelim procesom. Imamo kontrolu nad našim percepcijama i reakcijama koje na temelju njih generiramo, što dovodi do niza događaja koji ili povećavaju ili ograničavaju našu efikasnost. Percepcije generiraju misli i emocije koji pak proizvode mjerljive promjene u broju otkucaja srca, hormonalnom skladu, jačini imunološkog sistema a vrše i druge interne procese. I pak psihološki efekti mijenjaju živčane krugove kao takve, što utječe na našu percepciju. To je sustav povratnih informacija. Na primjer, kada nam je raspoloženje negativno, narušena percepcija može generirati negativne misli i emocije, prouzrokujući psihološke poremećaje u srcu, kod imuniteta i hormonalnih sistema, što potiče nastavak negativnog ciklusa. Istraživanja emocionalne inteligencije su pokazala da su najuspješniji ljudi u životu oni koji su naučili upravljati svojom emocionalnom reaktivnošću, neutralizirajući ili transformirajući negativne emocije i tijekom tog procesa dobivali novo bogatstvo iskustava. Emocionalnu se inteligenciju može učiti i naučiti. Ljudsko je srce ključ za to.

Komunikacija srce – mozak

Poboljšavanje komunikacije srce – mozak predstavlja ključ za razvoj emocionalne inteligencije. Jedna od najvećih promjena u znanstvenom razumijevanju tijekom proteklih 20 godina bilo je detaljno razumijevanje koliko različito sistemi u tijelu međusobno djeluju. Jedno od najiznenađujućih otkrića je bilo to da srce igra presudnu ulogu u cijelom nizu procesa koji se odvijaju u mozgu. Srce komunicira s mozgom na cijeli niz načina. Električki komunicira kroz dva seta živčanih putova. Elektromagnetski komunicira odašiljanjem signala koji dopire do svake stanice u tijelu,uključivo mozak. Komunicira i mehanički putem valova pritisaka koji se odvijaju u krvnim žilama. Ne treba se podcjenjivati utjecaj srca na mozak. Često govorimo o važnosti „srca“ pri činjenju stvari, u našem ponosu zbog obavljenog posla, u hrabrosti da se upustimo u rizik ili kažemo istinu. Međutim, u proteklih se 50 godina u Sjevernoj Americi i Europi na to da imamo „srca“, često gleda kao na znak slabosti, iracionalnog ponašanja ili toga da nas se smatra „mekanima“. Izbačeno je iz većine poslovnih diskusija budući se smatra nezrelošću i pretjeranom emotivnošću. Ironično je to da mnoge organizacije danas djeluju na izuzetno nezreo način, pretjerano emocionalno, zbog nedostatka srca, razumijevanja i suosjećanja. U međuvremenu su srčane bolesti u većini dijelova svijeta postale ubojica broj jedan.

Pripitomljena kompleksnost

Intuicija se često ne čini kao stvarno veliki i vrijedni pomak. Intuitivne misli, osjećaji i rješenja često se manifestiraju kao dobri stari zdrav razum. Zdrav razum je efikasan. Jednostavno, osjećaje zdravog razuma treba respektirati. Jednostavnost je kompleksnost koja je ukroćena i reducirana na nešto što je jednostavno primjenjivo. To je poput složene matematičke jednadžbe koja na kraju rezultira „jednadžbama“. Jednadžba može biti dosta dugačka ali na kraju biva riješena i daje nekoliko odgovarajućih točnih brojeva. Intuicija često vodi ka jednostavnosti i zdravom razumu. Sa koliko ste situacija upravo sada suočeni za koje biste željeli da su jednostavne i da ih možete riješiti samim zdravim razumom?

Novi način mišljenja – prvi prioritet

Osobna i organizacijska shvaćanja koja su potrebna da se probije inercija i stari načini na koje se stvari rade neće proizaći iz analize ili razuma temeljenog prvenstveno na iskustvima iz prošlosti. Novi način mišljenja – suradnje, samilosti i kreativnosti – biti će potrebni za uspješnost i suvislost u budućnosti. Aktiviranje inteligencije srca biti će ključ za stvaranje interne koherentnosti kako bi se to postiglo.

Um (ili organizacija) bez srca je raštrkana, impulzivna i jednostavno ju je poremetiti. Emocije (i organizacije) bez inteligentne usklađenosti koja dolazi iz srca stvaraju požare nestabilnosti i nepotrebnosti, prouzrokujući da ljudi ostaju zaključani u samoopravdavajuće mentalne petlje, nemajući perspektivu koja dolazi iz srca  i koja bi mogla pružiti dublje razumijevanje. Vlada nekoherentnost. (Ljudi odlaze.) Grupe koje rade samo na temelju instinkta koji proizilazi iz ‘osjećaja u želucu’, a koji se često temelje na strahu ostaju sputane modalitetima koji su zarobili duh i prerano stare. Srce postavlja prave prioritete – od 7 trilijuna stanica koje hrani do vitalnosti koju osigurava – intuitivnu, inteligentnu, poslovnu; bitnu, fundamentalnu; prvi prioritet.