(Hvala svima vama kojima je ovo samo podsjetnik ili potvrda)

Darovat ćete svoju djecu za blagdane poklonima, no darujte i ostalu djecu – ljubaznošću i poštovanjem svoje djece. U ovo vrijeme praznika, kad imate malo više vremena sa svojom djecom – poučite ih (namjerno i baš ono svjesno) ili barem podsjetite na temeljne stvari … pokažite prstom na to kako se odnositi prema drugima (ono, čisto civilizirano, ljudski, ili barem po bontonu)

Za početak, jedno važno učenje: Nema ruganja! Nikome! Ni siromašnima, ni sporima, ni brzima, ni glasnima, ni mršavima, ni debelima, ni tihima, ni onima s očalama, ni onima bez očala… Poruka je jednostavna – ruganje je znak slabosti, a ne snage.
Znak snage je poštivanje.

Kada baš i nemate inspiraciju ili ne znate u kojem smjeru krenuti – podsjetite se i pogledajte, evo ga i online: Bontončić … izradio ga je tim predanih stručnjaka u HSUTI-ju prije desetak godina

Kliknite ovdje za PDF verziju bontončića.

Često susrećemo ljude koji nisu sposobni provesti promjene u svom životu i ne razumiju kako sabotiraju svoje promjene. Obično je to zbog skrivenih otpora. Postoje tipični otpori koje prilično dosljedno ljudi imaju suočeni s neizbježnim promjenama : želja, iliuzija savršenstva, pospanost, nemir i sumnja. Moguće je biti istovremeno u kombinaciji tih otpora (dva ili tri odjednom) i moguće je da jedan lijek može olakšati i umanjiti više otpora. Prvi korak je svakako prepoznavanje i osvještavanje, a onda možete pristupiti tome da preoblikujete negativno ili neracionalno razmišljanje, tenziju ili emocionalnu preplavljenost koja nas drži u nepomičnosti ili neugodi.

Možda u ovoj listi tipičnih otpora proniknete koji je tipičan način na koji se sabotirate i kako ga ‘izliječiti’?

Otpor broj 1: Želja i glad

Gladni um čezne i lijepi se za drugo. Bolno nam treba ili ne možemo odustati od nečeg čemu je istekao rok trajanja ili nečeg što je zapravo prošlo. Našu trenutnu neugodu ili nesreću moglo bi otkloniti jedino da imamo nešto što smo imali i izgubili – posao, novac, uvjete, odnos, prepoznavanje – ili koje nikad nismo imala, i snažno želimo. Često se zalijepimo na neracionalnu misao da bi stvari ‘trebale već odavno biti nekakve kakve nisu’ ili sve omatamo ponavljajućom neugodnom emocijom – ljutnjom, tugom, razočaranjem… I patimo jer nemamo ono što mislimo da bismo trebali imati, ili kad dobijemo nešto, a ono nije baš onako kao smo mislili da je trebalo.

Glad se ne može i ne treba liječiti. Može se zavaravati lažnom nahranjenošću i poniziti samo-kritiziranjem, nezadovoljstvom i negiranjem želja. Racionalno i realno sagledavanje situacije upravo takvom kakva jest dobro je polazište. A onda i umirivanje pribiranje svojih kvaliteta i fokusa, strpljenje i upornost prema ostvarenju.

Dobra rečenica: “Situacija je takva kakva je. Ajmo vidjeti što se i kako može dalje…”

Otpor broj 2: Iluzija savršenstva

Ponekad se držimo iluzije savršenstva. Izazvat ćete si nepotrebnu patnju ukoliko osjećate da vam pripada pravo na trajno zadovoljstvo svim aspektima života. Razmišljanje da ste “već dosad morali” ostvariti nešto (posebno u usporedbi s drugima) i da život nije dobar ako stvari nisu 100% – često će vas dovesti u situaciju da budete ljuti, tužni, zbunjeni… pitat ćete se što je pošlo po zlu. Na to obično dodate malo ljubomore, zavisti i frustracije nečim što vas ‘jedino ometa’ u ostvarenju savršenog odnosa, financijskog uspjeha, pravog karijernog pomaka, sreće…

Život nije uvijek lagan i dobar, problemi su prirodna stvar, stvari su promjenjive. Morate dozvoliti da je možda upravo sada, upravo tako kako jest savršeno.I sigurno ste to već čuli – naučite uživati u sadašnjosti takva kakva jest. No kako se to čini? Počnite zdravije razmišljati:

Umjesto ‘Dosad sam već morao naučiti da me takve stvari ne smetaju’ shvatite: Možda je vaša uznemirenost i trema prava reakcija na nešto što vam je važno. Možda je ova snažna emocionalna stresna reakcija vaša najzdravija reakcija na nenormalnu situaciju u kojoj ste se našli. Možda ne biste trebali očekivati od sebe da umorni i ponekad izranjavni krećete u nove poduhvate. I svakako se prestanite ljutiti na sebe jer niste od prve u nečem uspjeli.

Otpor broj 3: Pospani um

Sporost, tromost, umor, apatija, ‘depresija’, lijenost, slabost, nepomičnost, stalna uspavanost i zamućenost. Nemate energije za pokrenuti se i doći, nemate energije za dati je u posao, ne vidite smisla i razloga da biste poduzeli neke korake.Ne možete ništa bez dovoljno kave ili stimulansa …

Vaš pospani um je obično rezultat fiziološkog stanja – vitalnost metabolizma, kretanje, splet hormona i neurotransmitora snažno oblikuje vašu razinu enegije. A njih pak oblikuju osnovne zdrave navike – količina sna, kvaliteta prehrane, količina vode koju pijete, alergije i intolerancije, količina stresa i napetosti u danu, stalna izloženost neugodnim situacijama – obično zanemarujemo početni znak – zamor ili umor – koji se može otkloniti duljom šetnjom, trčanjem, plivanjem i nakon toga malo produljenim snom.

U trenutku kada vam se najviše ne da, najpotrebnije je fizički se pokrenuti.
I lagana vježba mijenja biokemiju tijela, pročišćuje i razbistruje um.

Otpor broj 4: Stalni nemir

Na površini nemir izgleda kao pozitivno stanje. Stalno se krećemo i to spriječava stagnaciju. No različito je biti nemiran od biti inspiriran i potaknut na kretanje. Nemir znači nefokusiranost i raspršenost, uz stalni osjećaj tenzije. Stalni nemir znači puno neproduktivnih aktivnosti, puno zujanja i odgađanje velikih zadataka koje zahtijevaju fokus i mir – bavimo se stotinama sitnica ili smo samo u reagiranju i odgovaranju umjesto kreiranju stvari.

Uz malo snižavanje tenzije, povećanje prisutnosti i pribranosti, disciplinu i posvećenost jednoj stvari u jednom trenutku – kreira se u nama osjećaj opuštenosti i vremena za zahtjevne stvari. Treba vam stanje svijesti iz kojeg možete mirnije i fokusiranije raditi, umiriti raspršenost. Ono se postiže odmicanjem od nemirne rutine i relaksacijom (tehnike disanja  – bilo u formi laganog vježbanja ili šetnje, disanja, kontemplacije, meditacije- donose red u biokemiju, umiruju srčani ritam, potiču čiščenje tragova stresa u organizmu, potiču lučenje hormona koji doprinose osjećaju sigurnosti i ugode, umanjuju osjećaj nemira i umor koji tenzije kreiraju) Redovitom praksom relaksacije i otklanjanja tenzije stječe se i povećana kondicija za otklanjanje nevolje u budućim i stresnijim situacijam.

Otpor broj 5: Sumnja

Sumnju prate skepticizam, cinizam, zbunjenost i pesimizam. Cinizam i pesimizam su znakovi da se kreativni i konstruktivni i zdravi dio našeg uma negdje umorio. Iako izgledaju kao znak snage, zapravo su znak da pokušavamo nadvladati, prevladati, nadjačati ono s čim se ne možemo nositi.  U sebi imaju bazični neracionalni stav da, što god je pred nama, nema šanse da bude dobro.

Uvažavanje, znatiželja i povjerenje su znakovi zdravlja: izgledaju kao prihvaćanje i mirenje s realnošću kakva god bila, nalaženje izazova u njoj, znatiželja za nepoznato, i samopouzdanje i uvjerenje da imamo (mi i naši suputnici) snage za nošenje s problemima i nevoljama. Nitko ne voli gubitke i promjene koje zahtijevaju trud i suočavanje, no dok god tragate i nalazite širu sliku i smisao događaja u kontekstu reda (u svemiru), naći ćete i poticaj za suočavanje. Otvoreni um, uvjerenost ili nada u dobrotu, prisjećanj svojih snaga, sve to kreira bolje tlo i šansu iz koje se stvari mogu i rješavati i razvijati. Paradoks je da samo istinito suočavanje s realnošću – koliko god neugodna ili čak bolna i ugrožavajuća bila – daje šansu za promjenu na bolje.

Inspiracija za tekst – iz knjige Wise Mind Open Mind Ronalda Alexandera – o pronalaženju smisla i značenja u vremenima krize, gubitka i promjene.

Uljudnost, pristojnost i civilizirano ponašanje imaju jasnu vrijednost u poslu, jednako kao što nepristojnost, grubost i necivilizirano ponašanje koštaju organizacije.

Svi smo se našli u situaciji da nam kolege ili poslovni sugovornici multitaskaju na smartfonu ili računalu dok pokušavamo na sastanku o čemu ozbiljno razgovarati, ili da netko okreće očima dok vi izgovarate svoje mišljenje… I to su tek male grubosti koje se radnom biću mogu dogoditi dok je na poslu. Osjećamo se tada neuvaženi, nepoštivani, uznemireni… i čini se da je to postalo toliko uobičajeno da se čak i ne osjećamo da bismo svojom reakcijom ili molbom mogli promijeniti taj ‘standard ponašanja’.

Širok je raspon toga što se smatra pristojnim ili ne na radnom mjestu – to ovisi i o generacijskim standardima, i o kulturi organizacije (i zemlje) – negdje se već oslovljavanje osobnim imenom smatra prekršajem, kašnjenje na sastanak se gleda se neodobravanjem, i iznimno je važno da ljudi budu odmjereni i ljubazni u razgovoru – na drugim mjestima ‘akademska četvrt’ uvriježena je za početke sastanaka … ljudima (oposebno mlađima) može biti neugodno kada ih oslovite s Vi ili im se netko obrati titulom i prezimenom … na nekim mjestima je psovanje uvriježeni timski sport i način ventiliranja (što ne znači da svima odgovara i da su svi pristali na njega)

Upotreba tehnologije je mnogima produljila radno vrijeme i učinila mogućim da osoba ‘radi’ pišući mailove i koristeći radne aplikacije bio kad – no zapravo se smatra nepristojnim (i čak provokativnim) slati radne zadatke noću. Smatra se prekršajem u komunikaciji kada tijekom sastanka tweetate, mailate ili koordinirate nešto na Viberu – oprostivo je ako najavite da ćete to činiti i iz kojeg razloga. Osobito se to teško prima kada to radi vama nadređena osoba – obično nemate puno vremena s njima, a često to vrijeme bude razdijeljeno u njihovih nekoliko komunikacijskih tokova.

Često pričamo o dobrom odgoju li o njegovom nedostatku, o tome da su ljudi prepoterećeni, pa ‘pucaju po šavovima’ i suradnicima, a neki si jednostavno ne uzmu dovoljno vremena za osnovnu, uljudnu komunikaciju. U nekim organizacijama u kojima je kompetitivnost izražena osobina, čak se smatra snagom kada je netko grub, rigidan, verbalno agresivan – na istim mjestima ljubaznost ili uvažavanje drugih precipira se kao slabost ili gubitak vremena (inače potrebnog za postizanje rezultata). Što ne znači da na tim istim mjestima nepristojnost i grubost ne koštaju organizaciju.

Istraživanja

Istraživači u raznim poslovnim kulturama pokazali su da neljubaznost i grubost u komunikaciji na poslu doživljava gotovo 50% zaposlenih , čak i u uređenim, ‘finim’, kvalitetnim organizacijama.

Ono što se često zaboravlja je da necivilizirano, drčno, grubo ponašanje vodi u vrlo konkretne gubitke za posao (Porath i Erez 2011):

• Između 1998. i 2005. udjel zaposlenika koji su prijavili da su doživjeli nepristojnost jednom ili više puta na tjedan udvostručio se s gotovo 25% na gotovo 50%.
• 25% zaposlenika prijavilo je da doživi nepristojnost barem jednom dnevno.
• većina žrtava neljubaznosti i nepoštivanja izgubi vrijeme i usredotočenost jer jer brine i razmišlja o prekršajima koje su proživjeli
• ‘procesiranje’ takvog događaja toliko zaokuplja osobu da joj smanjuje pažnju i kapacitet pamćenja
• Važni uvid je da je takva reakcija na nepristojnost i grubost u komunikaciji čak i kada je to uvriježeno ponašanje u organizaciji (čini se da se ljudi ne mogu naviknuti, odnosno steći imunitet na komunikacijske nevolje)
• većina ljudi (78%) dožive uzastopne prekršaje izbjegavaju sastanke, manje rade, osjećaju se manje lojalni poslodavcu (koji ih ne štiti)
• gotovo polovica svjesno ili nesvjesno smanjuje svoj angažman i trud oko zadataka na poslu.
• Pokazalo se da ljudi manje efikasno rade i ako su svjedočili neljubaznosti i verbalnoj agresiji na poslu koja nije bila njima usmjerena.
• Izloženost nepristojnosti umanjuje temeljne vještine: rješavanje problema, fleksibilnost u razmišljanju, kreativnost i voljnost da se pomogne drugima. Izloženost grubosti također povećava sklonost agresivnim i nasilnim mislima i djelima.
• Nepristojnost je zarazna – čini nas manje spremnima za pomoć, čak i onima koji nisu bili uključeni u incident, isto tako čini nas grubljima i agresivnijima nego što bi inače bili.

Nije teško zamisliti kakve posljedice na rad, odnose s klijentima i partnerima, i internu kvalitetu usluge imaju onda:

• oslabljen angažman i smanjen fokus na posao
• gubitak vremena i preplavljenost posljedicama toksičnih ponašanja
• manja fleksibilnost i sposobnost rješavanja problema
• manje “građanskog” ponašanja što je voljnost da se pomogne
• manje kreativnosti
• izbjegavanje kontakta s izvjesnim ljudima (koji možda imaju potrebne informacije)
• povećana sklonost agresivnim riječima ili čak djelima

Istraživanje na sveučilištu Michigan pokazalo je i snagu uljudnog, konstruktivnost i čestitog ponašanja – što su mu ljudi više izloženi – čestitom ponašanju drugih ljudi, kao što su susretljivost, opraštanje, velikodušnost, hrabrost, iskrenost ili podrška, pa čak i ako samo tome svjedoče, veća je vjerojatnost da će se i sami tako ponašati. Takvo ponašanje utječe i na to da se ljudi općenito bolje osjećaju što je jako vezano uz fleksibilno i složeno razmišljanje, kreativnost, dobar timski rad itd.

Što možete učiniti da se neuljudno ponašanje umanji u vašoj organizaciji?

 (izvor: Sarah Lewis, Appreciating change)

1. Stvorite kulturu uljuđenosti i pristojnosti, i to počevši od vrha.

2. Ophođenje rukovoditelja je sastavni dio njihove uloge i dio posla u kojem moraju postići rezultate.

3. Smanjite ljudima razinu stresa, ljudi koji su pod stresom će prije “ispaliti” na druge.

4. Sastavite pravila ponašanja u kojim jasno piše da se prema drugim ljudima treba pristojno ponašati i da se ljudi imaju pravo žaliti.

5. Uzmite ozbiljno prigovore i pritužbe o maltretiranju i zastrašivanju.

6. Pomognite onima koji lako planu – moraju razviti načine da umanje posljedice svojih ispada – posebno sposobnost da se ponizno ispričaju i zamole za oprost nakon nekontroliranog ispada.

7. Podučite rukovoditelje da budu svjesni svoje uloge i ozbiljnosti šefovske pozicije: moć je privilegija u radu s ljudima, a ne šiba kojom će netko lupati po ljudima ispod sebe.

8. Čuvajte se onih koji su puni poštovanja prema ljudima iznad sebe, a zli prema onima ispod.

9. Naglasite da se sporna pitanja mogu rješavati bez pribjegavanja vikanju ili omalovažavanju i demonstrirajte to vlastitim primjerom.

10. Pazite na skrivene troškove “jako sposobnog” rukovoditelja koji je na glasu kao agresivan i grub prema svom osoblju, troškovi sredstava bi na koncu mogli biti veći od koristi ostvarenja cilja.

Izvori:

Lewis S (2011) Positive Psychology at Work. Wiley

How rudeness takes it toll. Porath and Erez (2011); The Psychologist Vol 24, No 7

Poticaj na čitanje:

Pozitivna psihologija na poslu Majda Rijavec i Dubravka Miljković; IEP Zagreb

Toxic Emotions at Work Peter J. Frost; Harvard Business Review Press (2007)

Appreciative Leadership Diane Whitney Kaplan, McGraw-Hill Education (2010)

https://hbr.org/1977/09/double-loop-learning-in-organizations

Svi bismo mi voljeli biti snažni. Bilo da se radi o tjelesnoj, emocionalnoj ili intelektualnoj snazi, većina nas voljela bi poboljšati se u nekom od tih područja Seth Godin napravio je kratki prikaz načina na koje možemo demonstrirati tu snagu u svakodnevnom životu.

1. Ispričajte se

Ako vam prijeđe u naviku da tražite svoje greške i radite na njihovom ispravljanju, ljudi će vas doživljavati ne samo kao snažnu osobu, već i kao velikog čovjeka.

“Jednom sam živio s osobom koja se stalno u vezi svega ispričavala. U početku me to smetalo, međutim, s vremenom sam shvatio da mi je lako razgovarati s njom o stvarima koje me u vezi nje smetaju. Znao sam da će se ona ispričati i sve što se od mene traži je spremnost da joj oprostim i da se i sam ispričam u slučaju da sam rekao ili učinio nešto što joj smeta.To u početku zaista može biti jako teško. Ispričati se nije lako ne samo zato što moraš priznati vlastitu grešku, već i zato što se izlažeš riziku da tvoja isprika ne bude prihvaćena.”

2. Popustite drugima

Prepustiti drugima kormilo daje vam slobodu da pružite potrebnu pomoć i podršku još talentiranijim ljudima koji će cijeniti vašu snagu i smatrati vas zaslužnim za ostvarenje svojih ideja.

Popustljivost se kosi gotovo sa svim ‘stručnim’ mišljenjima o tome kako bi se osoba trebala ponašati, poebno u onima koji se propagiraju na internetu. Poruke koje dobivate su – prekidajte, upadajte u riječ, čvrsto zauzmite svoju poziciju i prisilite druge da prihvate vaš stav. Za popuštanje drugima i polako otkrivanje vlastite vrijednosti potrebna je ne samo snaga, već i uvjerenje da ono što možete ponuditi drugima je dugoročno korisno.

3. Izbjegavajte prečica

Činjenica da vam dobro ide ne bi vas smjela ometati u obavljanju stvari. Dok se trudite to postići, pazite da ne padnete u iskušenje da krenete prečicom.

Prije nekoliko godina sreli smo se s vlasnikom tek otvorenog restorana i savjetovali mu da bi trebao štediti na stvarima koje gosti ionako neće primjetiti. To je bio užasan savjet. Zapravo je trebao više raditi na tome da ljudi primjete sve te nevjerojatne stvari koje su se u tom restoranu radile, a koje bez malo pomoći možda uopće ne bi primjetili. Potrebna je prava snaga da se izbjegnu prečice jer odabir dužega puta često zahtjeva više razgovora s klijentima, više isprika i manje vremena za stvari kojima biste se radije bavili. Ali isplati se, zaista se isplati!

4. Recite istinu

Govoreći istinu od samog početka lakše ćete izbjeći situacije u kojima bi reći istinu moglo značiti kraj nečega veličanstvenog.

Mogli bismo danima pričati o strateškom izbjegavanju, zataškavanju, zaobilaženju i milijardu drugih načina da pretvorimo laž u nešto prihvatljivo. Ali bolje ne. Bolje da se zapitamo može li se živjeti pošteno bez da govorimo istinu. «Reći istinu» često zvuči kao da je to stvar trenutka. Istina je nešto što ste izlanuli. Zasigurno, za to je potrebna snaga. Živeći pošteno uzdižemo se na jedan potpuno novi nivo zadivljujuće ljepote.

5. Budite ljubazni

Ljubaznost prema strancima u prolazu, kao odgovor na neljubaznost ili samo zato što smo u prilici biti ljubazni – to je tip ljubaznosti koja mijenja svijet.

Nasumična djela ljubaznosti su odličan način pokazivanja ljubaznosti u vašem svakidašnjem životu. Ali kako život postaje sve užurbaniji i kako zaboravljamo na male stvari, može se dogoditi da prvo izgubimo ljubaznost. Kako bi bilo da uvrstite ljubaznost u vaš dnevni raspored? Kako bi bilo da vodite bilješke o tome koliko puta ste uputili ljubaznu riječ kolegi ili pomogli a da niste bili zamoljeni? U ovom slučaju pretvaranje dok ne postane stvarno može dati samo pozitivne rezultate. Započnite odmah!

6. Dobrovoljno izvucite kraći kraj

Kada se javite za neželjeni projekt ili dobrovoljno prihvatite teški zadatak, pokazat ćete da ste dovoljno jaki da mirno prebrodite sve teškoće.

Dobrovoljnim javljanjem da preuzmete neki rutinski posao za kojeg ste dovoljno visoko pozicionirani da ga bez problema možete odbiti, pokazuje svima s kojima radite koliko ste snažni i voljni raditi. Spremnost da se preuzme odgovornost za grupnu pogrešku i da se bude onaj koji će pronaći riješenje ponovo pokazuje vašu stvarnu snagu. Naravno, to nije lako. Ali ne brinite! Na koncu ćete zaboraviti koliko vam je bilo teško. Vjerojatno se uopće ne sjećate što ste doručkovali prošlog utorka? Eto vidite – zaboravni ste!

7. Podijelite priznanje i javno se zahvalite

Podijeliti priznanje i javno se zahvaliti drugima na njihovom doprinosu. ako ljudi često vide to kao nešto što doprinosi dobroj slici o vama, radi se o osobnom integritetu – znati pokazati uvažavanje i zahvalnost za uključenost drugih.

Svi poznajemo osjećaj, tu unutrašnju mjeru – ozlojađenost kada netko preuzme zasluge za naš doprinos ili ne uvidi naš rad, i radost i osjećaj uvažavanja kada dijelimo uspjeh, jer uisitnu, nitko ne radi sam, niti smo izdvojeni od znanja i iskustva koje prethodi onom što kreiramo.

Pogledajte u listu i promislite, pokušajte vidjeti kako biste koristeći ove natuknice mogli izgraditi svoju pravu snagu?

(inspiracija Seth Godin)

Uvijek govorimo o tome da se puno toga krije ispod površine. Emocije, stavovi, vrijednosti, uvjerenja, mitovi, pretpostavke, duhovnost. Jer je nevidljivo, ljudima to zna izgledati mračno, zbunjujuće, nedostižno. Poneki zaziru, poneki se plaše toga da zakorače prema unutarnjem razumijevanju i osvještavanju. Fotograf Alex Cornell svjedočio je okretanju ogromne sante leda na Antartici i pružio nam priliku za metaforu – ispod površine nisu mrak i misterija, već struktura i ljepota, oblikovane prirodnim zakonima – ispodpovršinska bistrina.