Često susrećemo ljude koji nisu sposobni provesti promjene u svom životu i ne razumiju kako sabotiraju svoje promjene. Obično je to zbog skrivenih otpora. Tipični otpori koje imajuju ljudi suočeni s neizbježnim promjenama : želja, iliuzija savršenstva, pospanost, nemir i sumnja. Moguće je biti istovremeno u kombinaciji tih otpora (dva ili tri odjednom) i moguće je da jedan lijek može olakšati i umanjiti više otpora. Prvi korak je svakako prepoznavanje i osvještavanje, a onda možete pristupiti tome da preoblikujete negativno ili neracionalno razmišljanje, tenziju ili emocionalnu preplavljenost koja nas drži u nepomičnosti ili neugodi.

Možda u ovoj listi tipičnih otpora proniknete koji je tipičan način na koji se sabotirate i kako ga ‘izliječiti’?

Otpor broj 1: Želja i glad

Gladni um čezne i lijepi se za drugo. Bolno nam treba ili ne možemo odustati od nečeg čemu je istekao rok trajanja ili nečeg što je zapravo prošlo. Našu trenutnu neugodu ili nesreću moglo bi otkloniti jedino da imamo nešto što smo imali i izgubili – posao, novac, uvjete, odnos, prepoznavanje – ili koje nikad nismo imala, i snažno želimo. Često se zalijepimo na neracionalnu misao da bi stvari ‘trebale već odavno biti nekakve kakve nisu’ ili sve omatamo ponavljajućom neugodnom emocijom – ljutnjom, tugom, razočaranjem… I patimo jer nemamo ono što mislimo da bismo trebali imati, ili kad dobijemo nešto, a ono nije baš onako kao smo mislili da je trebalo.

Glad se ne može i ne treba liječiti. Može se zavaravati lažnom nahranjenošću i poniziti samo-kritiziranjem, nezadovoljstvom i negiranjem želja. Racionalno i realno sagledavanje situacije upravo takvom kakva jest dobro je polazište. A onda i umirivanje pribiranje svojih kvaliteta i fokusa, strpljenje i upornost prema ostvarenju.

Dobra rečenica: “Situacija je takva kakva je. Ajmo vidjeti što se i kako može dalje…”

 

Otpor broj 2: Iluzija savršenstva

Ponekad se držimo iluzije savršenstva. Izazvat ćete si nepotrebnu patnju ukoliko osjećate da vam pripada pravo na trajno zadovoljstvo svim aspektima života. Razmišljanje da ste “već dosad morali” ostvariti nešto (posebno u usporedbi s drugima) i da život nije dobar ako stvari nisu 100% – često će vas dovesti u situaciju da budete ljuti, tužni, zbunjeni… pitat ćete se što je pošlo po zlu. Na to obično dodate malo ljubomore, zavisti i frustracije nečim što vas ‘jedino ometa’ u ostvarenju savršenog odnosa, financijskog uspjeha, pravog karijernog pomaka, sreće…

Život nije uvijek lagan i dobar, problemi su prirodna stvar, stvari su promjenjive. Morate dozvoliti da je možda upravo sada, upravo tako kako jest savršeno.I sigurno ste to već čuli – naučite uživati u sadašnjosti takva kakva jest. No kako se to čini? Počnite zdravije razmišljati:

Umjesto ‘Dosad sam već morao naučiti da me takve stvari ne smetaju’ shvatite: Možda je vaša uznemirenost i trema prava reakcija na nešto što vam je važno. Možda je ova snažna emocionalna stresna reakcija vaša najzdravija reakcija na nenormalnu situaciju u kojoj ste se našli. Možda ne biste trebali očekivati od sebe da umorni i ponekad izranjavni krećete u nove poduhvate. I svakako se prestanite ljutiti na sebe jer niste od prve u nečem uspjeli.

 

Otpor broj 3: Pospani um

Sporost, tromost, umor, apatija, ‘depresija’, lijenost, slabost, nepomičnost, stalna uspavanost i zamućenost. Nemate energije za pokrenuti se i doći, nemate energije za dati je u posao, ne vidite smisla i razloga da biste poduzeli neke korake.Ne možete ništa bez dovoljno kave ili stimulansa …

Vaš pospani um je obično rezultat fiziološkog stanja – vitalnost metabolizma, kretanje, splet hormona i neurotransmitora snažno oblikuje vašu razinu enegije. A njih pak oblikuju osnovne zdrave navike – količina sna, kvaliteta prehrane, količina vode koju pijete, alergije i intolerancije, količina stresa i napetosti u danu, stalna izloženost neugodnim situacijama – obično zanemarujemo početni znak – zamor ili umor – koji se može otkloniti duljom šetnjom, trčanjem, plivanjem i nakon toga malo produljenim snom.

U trenutku kada vam se najviše ne da, najpotrebnije je fizički se pokrenuti.
I lagana vježba mijenja biokemiju tijela, pročišćuje i razbistruje um.

 

Otpor broj 4: Stalni nemir

Na površini nemir izgleda kao pozitivno stanje. Stalno se krećemo i to spriječava stagnaciju. No različito je biti nemiran od biti inspiriran i potaknut na kretanje. Nemir znači nefokusiranost i raspršenost, uz stalni osjećaj tenzije. Stalni nemir znači puno neproduktivnih aktivnosti, puno zujanja i odgađanje velikih zadataka koje zahtijevaju fokus i mir – bavimo se stotinama sitnica ili smo samo u reagiranju i odgovaranju umjesto kreiranju stvari.

Uz malo snižavanje tenzije, povećanje prisutnosti i pribranosti, disciplinu i posvećenost jednoj stvari u jednom trenutku – kreira se u nama osjećaj opuštenosti i vremena za zahtjevne stvari. Treba vam stanje svijesti iz kojeg možete mirnije i fokusiranije raditi, umiriti raspršenost. Ono se postiže odmicanjem od nemirne rutine i relaksacijom (tehnike disanja  – bilo u formi laganog vježbanja ili šetnje, disanja, kontemplacije, meditacije- donose red u biokemiju, umiruju srčani ritam, potiču čiščenje tragova stresa u organizmu, potiču lučenje hormona koji doprinose osjećaju sigurnosti i ugode, umanjuju osjećaj nemira i umor koji tenzije kreiraju) Redovitom praksom relaksacije i otklanjanja tenzije stječe se i povećana kondicija za otklanjanje nevolje u budućim i stresnijim situacijam.

 

Otpor broj 5: Sumnja

Sumnju prate skepticizam, cinizam, zbunjenost i pesimizam. Cinizam i pesimizam su znakovi da se kreativni i konstruktivni i zdravi dio našeg uma negdje umorio. Iako izgledaju kao znak snage, zapravo su znak da pokušavamo nadvladati, prevladati, nadjačati ono s čim se ne možemo nositi.  U sebi imaju bazični neracionalni stav da, što god je pred nama, nema šanse da bude dobro.

Uvažavanje, znatiželja i povjerenje su znakovi zdravlja: izgledaju kao prihvaćanje i mirenje s realnošću kakva god bila, nalaženje izazova u njoj, znatiželja za nepoznato, i samopouzdanje i uvjerenje da imamo (mi i naši suputnici) snage za nošenje s problemima i nevoljama. Nitko ne voli gubitke i promjene koje zahtijevaju trud i suočavanje, no dok god tragate i nalazite širu sliku i smisao događaja u kontekstu reda (u svemiru), naći ćete i poticaj za suočavanje. Otvoreni um, uvjerenost ili nada u dobrotu, prisjećanj svojih snaga, sve to kreira bolje tlo i šansu iz koje se stvari mogu i rješavati i razvijati. Paradoks je da samo istinito suočavanje s realnošću – koliko god neugodna ili čak bolna i ugrožavajuća bila – daje šansu za promjenu na bolje.

Inspiracija za tekst – iz knjige Wise Mind Open Mind Ronalda Alexandera – o pronalaženju smisla i značenja u vremenima krize, gubitka i promjene.