Za one koji žele zaviriti u biokemijsku bazu i ono što znanost danas razumije o stresu slijedi izvadak iz knjige Chaos to Coherence Childre/Cryer

“Istraživanja emocionalne inteligencije su pokazala da su najuspješniji ljudi u životu oni koji su naučili upravljati svojom emocionalnom reaktivnošću, neutralizirajući ili transformirajući negativne emocije i tijekom tog procesa dobivali novo bogatstvo iskustava. Emocionalnu se inteligenciju može učiti i naučiti. Ljudsko je srce ključ za to.”

Psihologija stresa

Kada doživljavamo ili očekujemo prijetnju bilo koje vrste, bez obzira koliko je ona mala, potičemo svoj živčani sistem, odnosno granu našeg autonomnog živčanog sistema koja se zove simapatički živčani sustav. Unutarnje emocionalno previranje uz koje često ide reakcija „borba ili bijeg“ (fight or flight) je ono što nazivamo stresom. Stanje uzbuđenja rezultira proizvodnjom kemikalija poput adrenalina. Suprotno tome, kad se opuštamo, druge će nam kemikalije poput acetilklorina pomoći pri opuštanju naših sistema, a proizvodi ih u većim količinama parasimpatički živčani sustav. To se naziva „odgovor relaksacije“. Postoje značajni dokazi koji ukazuju da pretjerana dominacija simpatičkih poticaja može rezultirati hipertenzijom, a nesklad između ove dvije grane predstavlja podlogu mnogih kroničnih bolesti.

Emocionalni temelj

Uz autonomni živčani sustav postoji i dodatni temelj ljudskog iskustva koja značajno utječe na naš odgovor na prijetnju: emocionalna ili hormonalna osovina. Ukoliko su prisutne negativne emocije poput straha, ljutnje, brige ili uznemirenosti, tijelo proizvodi više kortizola. Ukoliko navedene „negativne“ emocije ostaju prisutne, nivoi kortizola mogu rasti do točke kada mogu negativno utjecati na zdravlje, produktivnost, imunitet i obrasce spavanja. Snažan utjecaj povišenih nivoa kortizola su često popraćeni istovremenim povećanjem nivoa adrenalina. Ove kemijske promjene ne samo da prouzrokuju dugoročnu štetu za organizam, nego i ubrzavaju proces starenja. Suprotno tome, kada se nalazimo u pozitivnom emocionalnom stanju, povećana je proizvodnja hormona poput DHEA (dehidroepiandrosteron), osjećamo se dobro i uspješno, smjelo i otporno. Većina tradicionalnih tehnika upravljanja stresom se fokusira na relaksaciju i teži postizanju snižavanja nivoa uzbuđenosti. I dok je vrlo važno da je osoba u stanju opustiti se, učinci opuštanja su često vrlo kratkoročni. Zbog toga relaksacija predstavlja samo dio odgovora, jer uzbuđenje malog razmjera i stanje opuštenosti  mogu postati štetnima ukoliko su povezani sa „negativnom emocijom poput dosade, apatije, zaziranja  ili povlačenja u sebe. Drugim riječima, relaksacija nije odgovor ukoliko je nestala strast.

Emocionalna alkemija

Pozitivna transformacija unutarnjeg emocionalnog stanja ima značajan utjecaj na hormonalnu ravnotežu povećanjem proizvodnje DHEA i smanjenjem nivoa kortizola. DHEA je esencijalni hormon poznat kao hormon vitalnosti zbog svojih svojstava koji utječu na usporavanje starenja. Ukoliko je naše emocionalno stanje pozitivnije i koherentnije, čak i složeni nas vanjski faktori ne destabiliziraju i možemo višekratno prelaziti s osjećaja uzbuđenja na osjećaj zadovoljstva. Na generaciju „odgovora na stres“ s povišenim nivoima adrenalina i kortizola se ne treba gledati negativno. Oni mogu biti u potpunosti zdravi tako dugo dok kemijska aktivacija istih ne postane dugotrajna i kronična. Slično tome, „stresne situacije“ se ne trebaju smatrati negativnima već pozivom na buđenje, prilikom za promjenu brzine i pronalaženje produktivnijih perspektiva i rješenja. Kaos nije problem; ono što je bitno je to koliko vremena je potrebo da se pronađe smirenje.

Percepcijska petlja

Presudni je faktor taj da imamo kontrolu nad cijelim procesom. Imamo kontrolu nad našim percepcijama i reakcijama koje na temelju njih generiramo, što dovodi do niza događaja koji ili povećavaju ili ograničavaju našu efikasnost. Percepcije generiraju misli i emocije koji pak proizvode mjerljive promjene u broju otkucaja srca, hormonalnom skladu, jačini imunološkog sistema a vrše i druge interne procese. I pak psihološki efekti mijenjaju živčane krugove kao takve, što utječe na našu percepciju. To je sustav povratnih informacija. Na primjer, kada nam je raspoloženje negativno, narušena percepcija može generirati negativne misli i emocije, prouzrokujući psihološke poremećaje u srcu, kod imuniteta i hormonalnih sistema, što potiče nastavak negativnog ciklusa. Istraživanja emocionalne inteligencije su pokazala da su najuspješniji ljudi u životu oni koji su naučili upravljati svojom emocionalnom reaktivnošću, neutralizirajući ili transformirajući negativne emocije i tijekom tog procesa dobivali novo bogatstvo iskustava. Emocionalnu se inteligenciju može učiti i naučiti. Ljudsko je srce ključ za to.

Komunikacija srce – mozak

Poboljšavanje komunikacije srce – mozak predstavlja ključ za razvoj emocionalne inteligencije. Jedna od najvećih promjena u znanstvenom razumijevanju tijekom proteklih 20 godina bilo je detaljno razumijevanje koliko različito sistemi u tijelu međusobno djeluju. Jedno od najiznenađujućih otkrića je bilo to da srce igra presudnu ulogu u cijelom nizu procesa koji se odvijaju u mozgu. Srce komunicira s mozgom na cijeli niz načina. Električki komunicira kroz dva seta živčanih putova. Elektromagnetski komunicira odašiljanjem signala koji dopire do svake stanice u tijelu,uključivo mozak. Komunicira i mehanički putem valova pritisaka koji se odvijaju u krvnim žilama. Ne treba se podcjenjivati utjecaj srca na mozak. Često govorimo o važnosti „srca“ pri činjenju stvari, u našem ponosu zbog obavljenog posla, u hrabrosti da se upustimo u rizik ili kažemo istinu. Međutim, u proteklih se 50 godina u Sjevernoj Americi i Europi na to da imamo „srca“, često gleda kao na znak slabosti, iracionalnog ponašanja ili toga da nas se smatra „mekanima“. Izbačeno je iz većine poslovnih diskusija budući se smatra nezrelošću i pretjeranom emotivnošću. Ironično je to da mnoge organizacije danas djeluju na izuzetno nezreo način, pretjerano emocionalno, zbog nedostatka srca, razumijevanja i suosjećanja. U međuvremenu su srčane bolesti u većini dijelova svijeta postale ubojica broj jedan.

Pripitomljena kompleksnost

Intuicija se često ne čini kao stvarno veliki i vrijedni pomak. Intuitivne misli, osjećaji i rješenja često se manifestiraju kao dobri stari zdrav razum. Zdrav razum je efikasan. Jednostavno, osjećaje zdravog razuma treba respektirati. Jednostavnost je kompleksnost koja je ukroćena i reducirana na nešto što je jednostavno primjenjivo. To je poput složene matematičke jednadžbe koja na kraju rezultira „jednadžbama“. Jednadžba može biti dosta dugačka ali na kraju biva riješena i daje nekoliko odgovarajućih točnih brojeva. Intuicija često vodi ka jednostavnosti i zdravom razumu. Sa koliko ste situacija upravo sada suočeni za koje biste željeli da su jednostavne i da ih možete riješiti samim zdravim razumom?

Novi način mišljenja – prvi prioritet

Osobna i organizacijska shvaćanja koja su potrebna da se probije inercija i stari načini na koje se stvari rade neće proizaći iz analize ili razuma temeljenog prvenstveno na iskustvima iz prošlosti. Novi način mišljenja – suradnje, samilosti i kreativnosti – biti će potrebni za uspješnost i suvislost u budućnosti. Aktiviranje inteligencije srca biti će ključ za stvaranje interne koherentnosti kako bi se to postiglo.

Um (ili organizacija) bez srca je raštrkana, impulzivna i jednostavno ju je poremetiti. Emocije (i organizacije) bez inteligentne usklađenosti koja dolazi iz srca stvaraju požare nestabilnosti i nepotrebnosti, prouzrokujući da ljudi ostaju zaključani u samoopravdavajuće mentalne petlje, nemajući perspektivu koja dolazi iz srca  i koja bi mogla pružiti dublje razumijevanje. Vlada nekoherentnost. (Ljudi odlaze.) Grupe koje rade samo na temelju instinkta koji proizilazi iz ‘osjećaja u želucu’, a koji se često temelje na strahu ostaju sputane modalitetima koji su zarobili duh i prerano stare. Srce postavlja prave prioritete – od 7 trilijuna stanica koje hrani do vitalnosti koju osigurava – intuitivnu, inteligentnu, poslovnu; bitnu, fundamentalnu; prvi prioritet.