Učitelj keramike je pozvao svoje učenike: ‘Svatko tko bude oblikovao savršenu posudu dobit će odličnu ocjenu. Isto tako svatko tko bude oblikovao posuda koje zajedno teže više od 50 kila, izmjereno nakon pečenja, također će dobiti odličnu ocjenu.’

Znači imali su izbor rada na kvaliteti ili na kvantiteti.

Kroz učenje su oni koji su se odlučili za kvalitetu razgovarali o estetici i tehnikama, no nisu puno radili. Grupa koja se odlučila za količinu tiho je sjedila za kotačima i izrađivala posudu za posudom. Nisu puno razgovarali jer su ovi koji se bave kvalitetom bili prilično napuhani.

Konačno je došlo vrijeme ocjenjivanja. Na jednoj strani sobe su bili ‘učenici kroz kvalitetu’ i oni su stajali svaki pored svoje jedne posude. Na drugoj strani su bili ‘učenici kroz količinu’ i stajali pored svojih stotine posuda.

Čije su bile najbolje? Iako su posude ‘učenika kvalitete’ bile prilično dobre, ‘učenici kroz količinu’ imali su puno nesavršenih posuda, ali i najbolje posude.

Pri učenju vještina često se ne radi o tome zna li glava što činiti već je proces učenja u tome da to znanje naučimo primjeniti kroz iskustvo.

***

Svaka vještina, da bi uistinu mogla biti naučena, mora se uvježbati – uključuje i mentalne vještine – komunikacija, osobni stavovi, građenje odnosa.