Kako početi vježbati?
Htjela bih početi vježbati, ali stalno odgađam, ili počnem pa prestanem, nekako jako entuzijastično i energizirano, kupim trenirku i tenisice, i odem pet puta u teretanu… i onda ništa… i tako već mjesecima, odnosno godinama. Ne izgledam si dobro, ne osjećam se dobro, ali svaki put kad počnem odustanem…
KAKO POČINJEMO VJEŽBATI
Svima koji su ikada razmišljali o vježbanju jako je poznata misao “bilo bi sjajno u sljedećih mjesec dana doći u super formu”. I onda odlažeš i odlažeš početak vježbanja i onda jedan dan: pogledaš se u ogledalo, staneš na vagu, ili ne možeš u ormaru pronaći ništa suvislo za obući i pukne ti film. I onda čvrsto odlučiš otići vježbati. Tararam ta ram ta raaaam! (ako imaš sreće u međuvremenu se rasplačeš i izliješ malo gorčine i samosažaljenja)
I onda kreneš entuzijastično i marljivo (i puno) vježbati. Odradiš par puta trening i dobiješ jaku upalu mišića i zato ti je super da osjećaš svoje tijelo. To traje dva, tri, šest odlazaka u teretanu, ili dva tri tjedna vježbanja na orbitreku. I onda jedan poziv na kavu postane dobar izgovor za ne otići na trening. Neki dobar film postane dobar razlog za krumpiranje u sofi. I prestaneš. Uz malo grizodušja ili još bolje, modernijom new age metodom gdje pometeš sve pod tepih i kažeš si “Dobro, nemoj se sad još mrcvariti nekakvom grižnjom savjesti”. I lijepo čekaš da ti opet pukne film sljedeće sezone.
KAMO NESTANE POČETNI ENTUZIJAZAM I MOTIVACIJA?
Stvar je prilično jednostavna:
1. U formu se iz ne-forme ne može doći u mjesec dana (osim možda nekakvo ultra intenzivno vježbanje) i svi prilično normalni ljudi znaju da treba puno i uporno vježbati da bi se nešto postiglo. Pred nama je težak zadatak koji zahtijeva puno upornosti i dosljednosti i vesele posvećenosti pozitivnom cilju.
2. Nemamo cilj. Nezadovoljstvo sadašnjim izgledom ili trenutnim osjećajem ne-fitnessa su samo okidači koji nas natjeraju da krenemo vježbati, ali zapravo su ne-ciljevi.Početnog entuzijazma i motivacije zapravo nije ni bilo. To je bio samo očajnički potez. Puno toga što ne želimo nas je otjeralo dovoljno daleko ali nas nije dotjeralo do vježbanja.
KAKO ONDA POČETI I NASTAVITI VJEŽBATI I DOĆI U FORMU?
I opet, stvar je prilično jednostavna:
1. VIZIJA: Osim što znamo da ne želimo biti ovakvi i onakvi, dobro bi bilo nacrtati si svoje ciljeve, tako da znate kamo idete, a ne odakle ste pobjegli glavom bez obzira:
Primjer onog što ljudi žele postići:
a) biti zdravi
b) biti gipki
c) biti protočni, aktivni, živahni
d) biti lijepi, zgodni, privlačni
e) imati x kila…
2. Prvi i najvažniji cilj koji si postavite kad počnete vježbati jest: POJAVI SE! Prvi cilj je uspostaviti rutinu vježbanja – prvih nekoliko tjedana (!) naprosto vježbaš redovito, pa makar i 10 minuta svaki drugi dan. Daš tijelu dovoljno lagani trening da se ne umoriš, ali zapravo uvježbavaš dosljednost, redovite dolaske, upornost. Ljudi u početku vježbanja puno previše svoje energije troše na naučnofantastične programe za vježbanje (kalkuliranje minuta, težina, kalorija, vrsti vježbi etc…) i potpuno preskoče pobrinuti se za to da psihički budu fit i da na tome rade.
3. Napravite jednostavni i pametni program za vježbanje (pitajte profesionalce za pomoć, oni znaju kako početi, posebno ako idete od nule). Nemojte se ubiti u početku jer cilj nije razbiti (dosadašnju lijenost, debeloću, tromost i nerazdrmane mišiće). Cilj je naučiti tijelo novom ritmu i formi… postepeno se uigrati bez da se na naglo umorimo i rasturimo.
Prema nekim ispitivanjima provedenima u SAD-u, mnogi početnici napuštaju fitness klubove zbog prevelikih napora, umora i bolova….Prvi dani u dvorani trebali bi stoga biti moderirani, sa što je većim mogućim ograničenjem simptoma umora koji bi mogao demotivirati i najmotiviranijeg početnika vježbača. U klubovima sa spravama može se početi s aerobnim vježbama na spravama za kardio fitness (bicikli, tapis roulant, stepper, isl.) te uz egzaktno mjerenje intenziteta napora bez rizika od pretjerivanja. I kod korištenja utega treba paziti na stupanj prilagođenosti. Korištenje utega ne služi samo za napuhavanje mišića i nije rečeno da je “teže” od vježbi slobodnog tijela. Pritom ne bi tebalo zaboraviti da suvišnu tjelesnu težinu ima golemi broj populacije na zemlji, a za one koji nemaju višak kilogama vježbanje bez utega možda i neće dati neke vidljive rezultate.
Jer pretjerana tjelesna težina sama po sebi predstavlja dodatno opterećenje. Strojevi i oprema za vježbanje u početku mogu imati isključene funkcije opterećenja te tako smanjiti težinu u odnosu na vježbe slobodnog tijela. Da bi se poštivala načela postupnosti u vježbanju, početnik vježbač mora vježbati mnogo manjim intenzitetom nego što to podrazumijeva anaerobni prag.
U potrazi za suvislim uputama za vježbanje naišla sam na tekstove stručnjaka (kineziologa etc…) koji kažu da treba početi vježbati stvarno polako. Ako smo početnici, onda čak i po pet šest minuta bicikliranja, ili orbitrekanja… i to svaki drugi dan, i to tako da se ne zadišeš, da se ne izmučiš…
Jedan moj glas kaže: “Pa to je tako beznadežno nemotivirajuće!” Da, za nas, prosječne radne ljude, orijentirane ne uspjeh i efikasnost, zabuljene u sljedeća tri dana i nikud dalje od toga, osim za zubarske preglede i vjenčanja koja ne možemo izbjeći u sljedeća dva mjeseca… Za nas koji živimo u instant kulturi kojoj je najdalja budućnost sljedeći četverogodišnji izborni ci(r)klus.
Drugi moj glas kaže: Da, to je to! Uzmi si vrijeme. Namotaj ga oko dlanova i lagano odmotavaj svojim ritmom. Sve se gradi malim koracima, imaj povjerenja u to da se ulaganjem energije može graditi, rasti, mijenjati, stvarati… i napravi prave izbore… ulaži energiju u sebe, svoju gipkost, kondiciju, zdravlje. I ne tretiraj to kao projekt ili kao nešto ograničenog trajanja… Biraj svaki dan nekoliko stvari kojima ćeš se sada odmah njegovati i brinuti za sebe i imaj povjerenje da se to kumulira i da tvoje tijelo pamti.
4. Pogledajte u budućnost kao da gledate unatrag. Prošlo je nekoliko tjedana, mjeseci, sezona, godina… otkad ste prošli put bili onakvi kakvi želite biti. To vrijeme je prošlo brzo i gotovo neprimjetno… Ako pomislite da ćete u sljedećih nekoliko tjedana, mjeseci, sezona, godina — vježbati — uh, to zvuči kao puno puno posla.
Misao koja pomaže: Pogledajte u budućnost kao u prostor u kojem će se vaš trud akumulirati. Ako nesto radim 1 minutu dnevno, to dodje 365 minuta ili 6 sati godišnje! 6 sati! Vau! Istom logikom, ako svaki drugi dan vježbam 10 minuta (a to je stvarno malo, i znam da cu vježbati i više 🙂 to onda dodje 1825 minuta godišnje, a to je kad pogledaš, već zanimljiva količina vježbanja, posebno kad bi se pogledalo to na proteklih 10 godina – 18250 minuta vježbanja 🙂
10 minuta svaki drugi dan = 18250 minuta u 10 godina
5. Krenite sa svih strana pomalo. Prijedlozi za održavanje i pojačavanje ukupne spremnosti na vježbanje (počnite raditi odmah):
* aktiviraj se u neaktivnim trenucima – možeš otplesati pet minuta na neku stvar umjesto sjediti za kompom, otići odnijeti smeće i spusititi se stepenicama, ne usput na putu u dućan, nego samo za sebe… prošetati psa 15 minuta duže … ovako pokrećeš tijelo često i bez naročitih napora, i ono se navikava na kretanje
* pojesti svaki obrok najbolje što možeš – ako ne možeš dobro kombinirati (jednostavno i neopterećujuće) onda barem žvači
* pet minuta dnevno (ili bolje, povremeno u danu, možda po minutu dvije) stani i diši, pusti da ti se tijelo gladno disanja napuni i nahrani zrakom
* na livadi promatraj travu i lišće i ptice i obnovi se gledajući kako i najbedastiji krajolik ima punoću i živost (lokalni sumorni grm na putu do dućana prepun je vrabaca)
* nazovi jednom tjedno nekog tko ti je drag i kome se dugo nisi javila
* Ima sigurno još stvari koje možeš napraviti, pardon, akcija koje možeš napraviti … čitati stripove ili barem one kratke od tri slike koji su za umrijet od smijeha, gledat humorističke emisije, pozvati u šetnju ili na cugu ljude kojima se diviš i koji te nasmijavaju…
Svaka od ovih aktivnosti će ti trenutno a onda kumulirano i dugoročno povećati živost (vitalnost). Tako ćeš biti sve više fit za ulaganje energije u sebe.
No, to je smjer… Sretan put!
